
Karizma milosrdne ljubavi
Ljubav prema Bogu postaje vidljiva u služenju čovjeku, osobito siromašnomu, bolesnomu i svakomu tko treba blizinu i pomoć.
Izvor duhovnosti
Krist u bližnjemu
Vinkovska duhovnost polazi od utjelovljenja: Bog nam nije ostao dalek, nego je u Isusu Kristu uzeo naše ljudsko tijelo i približio se svakomu čovjeku. Zato se ljubav prema Bogu ne može odvojiti od ljubavi prema bližnjemu.
Sveti Vinko Paulski i sveta Lujza de Marillac prepoznavali su lice Gospodnje u licima ljudi koje je Božja providnost stavila na njihov put. Njihova vjera postala je djelotvorna ljubav – molitva koja se pretače u služenje.
„Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.”
Mt 25, 40
Duh Družbe
Tri kreposti koje oblikuju služenje
U Vinkovoj duhovnoj baštini milosrdna se ljubav prepoznaje po poniznosti, prostodušnosti i spremnosti da se odgovori ondje gdje je pomoć najpotrebnija.
Ljubav
Ljubiti Boga i služiti mu u osobi siromaha, u njihovim domovima i gdje god nas pošalje Božja providnost.
Poniznost
Oslanjati se na Boga, a vlastite darove stavljati u službu bez traženja priznanja i prvoga mjesta.
Prostodušnost
Živjeti otvorena i iskrena srca, jednostavno u riječima i djelima te vjerno u svakodnevnim susretima.
„Duh je vaše družbe u ljubavi za Gospodina, u ljubavi za siromahe, u međusobnoj ljubavi, poniznosti i prostodušnosti.”

Živa baština
Od molitve prema djelotvornoj ljubavi
Sveti Vinko i sveta Lujza ostavili su Crkvi baštinu koja povezuje dubok molitveni život s osjetljivošću za potrebe vremena. Molitva otvara oči za čovjeka, a susret s čovjekom ponovno vodi Bogu.
Ta duhovnost nije zatvorena u prošlost. Ona i danas poziva osluškivati poticaje Duha Svetoga, prepoznavati nove oblike siromaštva i odgovarati konkretnim djelima kršćanske ljubavi.
Milosrdna ljubav ne poznaje granice vremena i prostora. U svakom vremenu traži svoj vidljivi oblik i ostaje konačni pokazatelj ljubavi prema Bogu.
