
U zahvalnom sjećanju
s. Matilda Talaja
† 2015.
- Krsno ime
- Vinka
- Rođena
- Brnaze kod Sinja
- Preminula
- 4. srpnja 2015. · Sinj
- Mjesto ukopa
- Lovrinac, Split
Život posvećen Bogu i bližnjemu
In memoriam
U subotu 4. srpnja 2015. u našem samostanu svetoga Vinka u Sinju blago je u Gospodinu u 88. godini života i 68. godini redovništva preminula naša sestra Matilda (Vinka) Talaja. Pokopana je u utorak 7. srpnja na splitskom groblju Lovrinac. Sprovodne obrede vodio je fra Petar Lubina. Na groblju se u ime sestara od s. Matilde oprostila s. Mirjam Škopljanac Mačina:
Sestra Matilda Vinka Talaja rođena je u Brnazama kod Sinja od kršćanskih roditelja, oca Stipana i majke Mare, rođ. Dodić kao treće, najmlađe dijete. Veselo je i bezbrižno rasla na toplom obiteljskom ognjištu okružena ljubavlju najdražih, ali njena djetinja nježna duša rano je okusila žalac boli. Kad je imala šest godina umrla joj je majka, njezin oslonac i podrška, ali sigurnost i utjehu pronašla je u Nebeskoj Majci. Rado se molila i anđelima čuvarima. Nakon majčine smrti odlazi živjeti kod djeda i bake. Osobito je bila privržena djedu koji ju je također učio kako se moliti Preblaženoj Djevici, iskati gorljivo njezinu pomoć i zaštitu. U desetoj godini života, kako zapisa, Bog je od nje tražio novu žrtvu, skoro veću od prve, kako nakon majčine smrti prihvatiti smrt dragoga djeda. Djedove posljednje riječi duboko su joj se utisnule u srce: Drago dijete,budi dobra,pa ćemo te dočekati gore u lijepom raju ja, tvoja mamica, sestrice i braća. Te riječi su joj bile ohrabrenje i poticaj da s jednakom ljubavlju sluša pomajku, prihvati novu sestricu i bracu.
U rodnom selu završava četiri razreda osnovne škole. Već u drugom razredu prima prvu svetu pričest, a u trećem svetu potvrdu. U djetinjstvu je imala jednu tajanstvenu želju, njoj nejasnu, nerazumljivu. Što to Bog s njom namjerava, što učiniti, razmišljala je, jer igra je nije zanimala. U dvanaestoj godini tu je želju žarče osjećala, svaki put sve više kad bi odlazila u crkvu na svetu misu i promatrala časne sestre različitih redova. Osobito su joj se svidjele milosrdnice, njihova skromnost, poniznost, prostodušnost i to ju je potaklo da pomajci izrazi želju za odlaskom u samostan kod bijelih sestara. Njezina molba tada nije bila uslišana, ali djevojčica Vinka od ostvarenja sad već jasne želje nije odustajala. Molila se neumorno i pobožno milosnoj Nebeskoj Majci i Presvetom Srcu Isusovu u nadi da će njezina molitvena čežnja biti uslišana.
Nakon sedam godina ustrajne molitve uz blagoslov svojega naoko strogoga ali brižnoga oca odlazi u samostan. Taj za nju sretan trenutak dolaska u Družbu sestara milosrdnica u Splitu dogodio se za Blagovijest, blagdan Nebeske Majke koju je ljubila svim srcem, 23.ožujka 1946. Prve redovničke zavjete položila je 25.ožujka 1948. a doživotne 8. travnja 1951. Prvu godinu svoga milosrdničkog služenja provodi u Provincijalnoj kući obavljajući kućanske poslove. Zavjet poslušnosti je 1949. godine šalje u Livno gdje nastavlja svoj samozatajni apostolat s velikim veseljem. Providnost je već nakon nekoliko mjeseci vraća natrag u Split, u Provincijalnu kuću gdje ostaje marljivo raditi na slavu Božju do 1958. kada ponovno odlazi u Livno. Nakon dvanaest godina djelovanja ostavlja duboki trag kao Marijina revna učenica koja je, ne samo svojim dobrim djelima, nego i ugodnim glasom i sviranjem proslavljala Boga. U Herceg Novi, taj dragulj Boke kotorske koji je iznjedrio hrvatskoga sveca velikog duha i hrabrog srca Leopolda Bogdan Mandića, odlazi 1970. Tu svjedočki djeluje sve do 1985. kao vrijedna švelja i svoju glazbenu nadarenost koristi za širenje velike Božje ljubavi svima oko sebe. Zatim odlazi u Split, u Provincijalnu kuću gdje ostaje deset godina. Posljednja postaja njezina radosnog i predanog služenja Gospodinu po Marijinu primjeru je kuća u Sinju gdje je također djelima svojih marljivih, strpljivih ruku razveseljavala bližnje. Kad su snage malaksale, koraci otežali, sklopljene ruke su molile, prebirale zrnca krunice, sve do kraja ovozemnoga žića na prvu subotu, 4. srpnja 2015., dan posvećen Mariji. To je jedino i željela, ustrajno vapijući: Majčice draga,daj da ostanem uvijek vjerna tebi i tvom Božanskom Sinu, da budem vrijedna vaše ljubavi.
Sestra Matilda cijeli je svoj život nastojala što savršenije slijediti Mariju, živjeti njezinu predanu, postojanu vjeru u istinskoj nadi, velikodušnom ljubavlju sa zadovoljstvom vršiti presvetu volju Božju. Zahvaljivala je Bogu moleći i pjevajući za sve milosne darove koje joj je podario, za zlatne zrake sunca i kaplje kiše, za radost i tugu, za blagoslov i umor ruku. I kad je glas počeo drhtati nije se predavala, molila je tiho ne ispuštajući krunicu iz ruku. Svoga je Zaručnika spremno dočekala, svijeća je dogorjela.
Draga sestra Matilda, Gospodin koga si za života neizmjerno ljubila, osluškivala poticaje i slijedila dao ti da u zajedništvu s Marijom, Nebeskom Kraljicom i svim svetima budeš dionikom nebeske slave gledajući ga licem u lice. Hvala još jednom za vedrinu koju si širila, mudre bisere koje si nesebično dijelila i požrtvovnu, sestrinsku ljubav koju si djelima neumornih ruku potvrđivala. Hvala što nisi štedjela lijep i ugodan glas, nego si rado pjevala, veličala Stvoritelja neba i zemlje. A svoju najomiljeniju pjesmu – Majko ljubežljiva – koju si uvijek radosno pjevala, pjevaj i gore, dozivaj Mariju uz pratnju anđeoskih trublji.
Počivaj u miru Božjem!
s. M. Tomislava Milković
